ŠTO SVE MOGU SAM? (Uz pomoć odraslih) -blačenje, svlačenje, izuvanje, obuvanje -pranje ručica, umivanje -spremanje igračaka -slaganje osobnih stvari (obuća, odjeća, igračke) -stvaranje navika za život u novim uvijetima uuz postepeno osamostaljivanje djeteta (brisanje cipelica, kihanje i kašljanje u maramicu ili rukav) -dijelovi tijela- promatram, imenujem, koja mu je funkcija
ISTRAŽUJEMO: „Vrijedan kao mrav“ -promatramo mrave u travi, kako izgledaju,koje su veličine (jesu li veći od tratinčice?, veći od zrna graha?, manji od tvoga dlana?, brži od tebe?) -CRTANJE OLOVKOM- postavite djetetu fotografiju mrava nastol, prema predlošku neka pokuša nacrtati mrava. Prije crtanja imenujte dijelove tijela mrava (glava, dva trbuha, noge- prebrojite noge). Dopustite djetetu da se izrazi, nemojte ga navoditi što i kako da crta. Nje važan produkt nego proces! -GUŽVANJEMM PAPIRA DO MRAVA- novinski papir ili kolaž papir neka dijete samo iskida na komad veličine vašeg dlana (2x) i jedan veličine djetetovog dlana. Gužvanjem papira neka modelira mrava, možetega spojiti ljepilom a noge mu napraviti od čupave žice ili nekih trakica koje imate. BROJALICA „IDU MRAVI“ IDU DU MRAVI PO ZEČENOJ TRAVI, PRVI IDU TATE, AMAME IH PRATE, ZADNJI IDE DEDA, ALI IZVAN REDA!
->pjesmicu možete recitirati i kretati se u prostoru kao mali mravi ili pljeskati u ritmu recitacije
PRIČA „MRAV DOBRA SRCA“ Branislav Crnčević Tri milijuna i jedan mrav žive, rade i spavaju u mravljem gradu, ispod velike kruške u hladu. Oni imaju kuće na kat, na tri, na pet, na devet katova, oni navijaju budilice na pet da bi se na vrijeme probudili. Točno u pet zazvoni milijun satova, tada mravi ustaju, galame, prave zbrku, oblače se, peru zube u trku. Kad zazvoni u šest nema nikog u gradu. Svi su na radu. Ujutru mravlje starješine po spiskovima prozivaju: “Mrav taj i taj.” Mravi se po imenima odazivaju, svak mora da kaže: “Tu sam!” i “Zdrav!” Kada se jave tri milijuna i jedan mrav, tada je spisku kraj. Prije tri dana, tek što je jutro zaplavilo, mravi se triput u čete prestrojavalii i tri puta prebrojavali. Starješine su iz spiskova prozivali: . “Mrav taj i taj.” Mravi se po imenima odazivali. Kako god okreneš: Tri milijuna mrava. I kraj! Šta je s tim jednim mravom? Zar spava? Sutradan isto, i prekosutra isto, tri milijuna mrava tresu glavom: Tu ima nešto čudno! Tu nešto nije čisto! To zanimljivo postaje, zašto i koji mrav nedostaje? Nema mrava koji je najviše pjevao i galamio, on se zbog nečeg osamio.Što mu je? – čude se tri milijuna mrava, u mravljem gradu, ispod velike kruške u hladu. Što mu je, zašto samuje? Tri dana nije ni riječ prozborio. I mravi, koji s posla kući hitaju, njegovu majku pitaju: “ Je li se udobrovoljio, je li već progovorio?” Tri dana nije ništa ručao, sam je po gradu lutao I zamišljeno ćutao, ili na stepeništu čučao. Svi se pitaju šta mu je? Zašto samuje? Sve je u mravljem gradu zbunio, mrvicu keksa su mu u nudili, a on se uzjogunio, nije ni prstom maknuo, nije ju taknuo. A jutros, tek što se dan zaplavio, netko je bučno prozor otvorio i mravljem gradu javio: “Progovorio je, progovorio!” Zašto je mrav tri dana ćutao? Što nije ručao? Što je zamišljen gradom lutao? Na stepeništu čučao? “Prije nekoliko dana”, veli, “ moj je tata gladnog cvrčka otjerao s vrata. I sad neću ni da maknem. Dok ne dovedete cvrčka da sa mnom ruča, neću ništa da taknem!” Pa sada u mravljem gradu, ispod velike kruške u hladu, tri milijuna mrava trčka i traže cvrčka. A jutros tek što se dan zaplavio, netko je u dubok bunar zavirio, i skrivenom cvrčku objavio: “Izađi slobodno, nisi ništa skrivio!” Pa sada cvrčak i tri milijuna i jedan mrav skaču i kliču u mravljem gradu. Svak hoće da vikne: “ Cvrčak je živ i zdrav!” Kada se jave tri milijuna i jedan mrav, tada je priči kraj. Ispod velike kruške u hladu, u mravljem gradu, cvrčak i tri milijuna i jedan mrav provode vrijeme on- u pjesmi, oni – u radu.