Dragi naši PUŽIĆI!
Ova izvanredna situacija koja nas je snašla i pogodila, ne pruža nam mogućnost da se na svečaniji i primjreniji način oprostimo od svih vas nego putem ovog malog pisma od srca napisanog.
Vrtić je bio vaše malo carstvo u kojem ste proveli najljepše dane svog ranog djetinjstva. Stekli ste mnoga prijateljstva kako u svojoj grupi tako i u svom vrtiću.
Postali ste jedna divna ekipa puna veselja, uvijek spremna na igru i učenje.
Zajedno smo naučili da je teške trenutke lakše izdržati uz prijatelja. Zajedničkom igorm istraživali smo i otkrivali različite mogućnosti koje nam se pri tome pružaju, te uvidjeli kako iz sloge i zajedništva mogu nastati prekresne ideje čiji su rezultet bili još ljepši radovi vaših malih ruku.
Kroz godine u kojima smo se zajedno družili bilo je i suza a još višeš smijeha.
Sada ste spremni za nove početke, jer samo na čvrstim temeljima mogu se graditi snovi.
Na putu novih uzbuđenja, briga i izazova želimo vam pune vreće uspjeha, sreće, zadovoljstva i novih prijateljstava.
Slušajte svoje roditelje, djedove i bake, te svoje nove učiteljice.
Velika hvala i vašim roditeljima na zajedničkoj suradnji.
„KRAJ JE UVIJEK POČETAK.
SAMO JE KORAK DO VRATA KOJA VODE NA PUT....!“
Jure Kaštelan
SAD SAM NA KORAK DO ŠKOLE
I VRTIĆU KAŽEM ZBOGOM,
AL USPOMENE SVOJE MALE
NOSIT ĆU SA SOBOM.
PAMTIT ĆU SRETNE DANE
PRIJATELJE, SVOJE TETE,
TAMO GDJE SAM BILA
MALO, SRETNO DIJETE.
VRTIĆU DOVIĐENJA,
ŠKOLA ME SADA ZOVE.
TEBI ĆE NOVA DJECA PJEVATI PJESME NOVE.
Iskreno vas pozdravljaju vaše Miranda i Diana